IZGUBLJENE VRIJEDNOSTI
osvrt: Petra Čutuk
Kako sam provela subotu?
Našla sam se s prijateljicama u 16 sati kod Sata, pa smo se uputile na Korzo. Tamo smo se prešetavale, srele mnogo poznatih ljudi, ali zapravo jedva smo čekale da idemo na plesnjak. I napokon smo krenule. Na plesu je bilo jako lijepo. Komentirale smo dečke i nadale smo se kako ćemo odplesati jedan ples s našim “odabranicima”. Tako je i bilo, ali pogledavši na sat koji je pokazivao 19:30, shvatila sam da moram krenuti doma. On me je otpratio doma, a danas sam saznala da se pohvalio time svojim dečkima, ponosan što me je pratio doma. Obožavam Korzo i plesnjake. Jesu li to te izgubljene vrijednosti za kojima danas starije generacije žale?
Što nedostaje današnjem vremenu? Zašto imamo potrebu žaliti za onime čega više nemamo? Zašto uporno želimo vratiti izgubljeno? I zašto nama mladima, u današnje vrijeme, pripadnik treće dobne skupine ima potrebu prigovarati? Često čujemo kako mladi ništa ne rade, piju, drogiraju se, ostaju vani do sitnih sati, tuku se, galame i ona popratna rečenica:“To u moje vrijeme nije bilo tako”. I zbog takvih stvari, poželim imati vremeplov i vidjeti kako je to točno bilo u “njihovo vrijeme”, jer većina njih predstavlja svoju mladost kao savršenstvo u kojemu nije bilo mjesta ni za kakve grijehe i poroke.
Jedna gospođa iz publike, poštivajući moto Otvorenih razgovora, rekla je glasno svoje iskustvo, prolazeći ulicom u četvrtak navečer netko je rekao: “ Kako ću se u subotu narokati!”, to ju je jako iznenadilo i postavila je pitanje što znači planirati budućnosti.
Davor Gobac, gost ovog CHATA odgovorivši na pitanje gospođe iz publike, rekao je kako je bolje planirati pijanstvo za subotu, nego biti pijan u četvrtak navečer.
Pjesnikinja i slikarica, Petra Brnardić kao primjer navela je svoju majku koja je nekada voljela puno čitati, a danas radije pogleda neku sapunicu na TV-u umjesto da pročita neku dobru knjigu.
Jedan od gostiju bio je i umirovljeni liječnik, Stevo Kovačević, koji je kao pravi kavalir na samom početku, našoj voditeljici Ivani Baričić, poljubio ruku. Pričao nam je o svojoj mladosti, o korzu, plesnjacima, napominjući kako su dame uvijek birale svoje kavalire.
Nikola Tadić, profeser etike i filozofije podsjetio nas je na povijest etike i životnih vrijednosti.
U CHAT nas je i ovoga puta na zanimljiv način uvela Kazališna radionica Srednje škole Viktorovac. Band „Malo“ iz Zagreba, s jedim našim sugrađaninom, dokazali su da mladi ipak nešto rade. Stvaraju kvalitetnu glazbu, koju nećemo slušati na plesnjacima, jer ta je vrijednost izgubljena, ali slušat ćemo je na nekim drugim mjestima, koja nama, današnjoj mladeži ima posebne čari. Učenici Ekonomske škole, predstavljajući glas mladih, imali su malu diskusiji s Gimnazijalcima, jer kako kažu :” Gimnazija nije škola”.
Štefica i Vedran snimili su i ovoga puta TV anketu, ali ovoga puta jedan isječak iz ankete vidjeli smo 2 puta. A zašto? Jedna ispitanica, rekla je kako joj nedostaju Tom i Jerry, pa smo ovu sezonu CHAT-a završili vjerojatno najpopularnijim crtićem svih vremena.
I zbilja, lijepo je slušati priče iz mladosti naših baka i djedova, ali samo slušati. Bili bismo Vam zahvalni da prestanete prigovarati današnjem vremenu i da pustite mlade da svoju mladost provedu i prožive onako kako sami to žele
